EKOLOŠKA PROIZVODNJA KAO MORANJE

Ove strašne slike iz Čilea govore puno o načinu kako živimo. Govori o našoj prekomjernosti u svemu. Ja se samo pitam koliko “krpica” kupimo nesvjesno kada smo npr. neraspoloženi ili još gore kada kupovinom popravljamo nešto u nama što niti jedna etiketa ne može popraviti. Znam da sam ja bila takav nesvjesni kupac. Moja odluka da se bavim ekološkom proizvodnjom je sazrjevala godinama. Prije nekih par godina sam podijelila svu garderobu koju sam imala. Nešto u meni se gadilo te gomile. Sjećam se da mi je ostalo tačno trinaest odjevnih predmeta. Sjećam se i olakšanja i za divno čudo svaki dan sam imala šta da obučem i lijepo sam izgledala. Od tada se moj ormar proširio ali sam kupovala samo garderobu koju je neko kreirao i svojom rukom, sam sašio. Ja proizvodim višenamjenske, kvalitetne, nosive stvari od najboljih prirodnih materijala. Važno mi je to! Ne želim da se za moj proizvod mora potrošiti 7.500 litara vode kao za jedan par farmerki. Ne želim da u mojim proizvodima stoje vlakna plastike koja se skoro nikada neće razgraditi u prirodi. Volim da recikliram. Sve je bolje od toga da završi na ovakvoj deponiji. Modna industrija je ozbiljan zagađivač ove planete. Ne možemo prestati biti lijepi i dotjerani. Ne bih išla tako daleko. ‘FAST FASHION’ je problem. Prekomjernost i pretjerani konzumerizam je problem. Možemo li i dalje nositi nešto što šiju djeca i druga potplaćena radna snaga u nehumanim uslovima rada? Možemo li to sebi više dozvoliti? Moja ekološka priča je došla iz ličnog doživljaja života i stvarnih potreba koje imam. Ne treba mi puno. Samo mi trebaju prave stvari. Osjećaj za prirodu je produbio moj osjećaj prema sebi samoj. Ja ne nalazim da je to odvojeno. Što sam svjesnija sebe, sve sam više svjesna i svega oko mene. Ne znam čemu služi gazirani sok, kada mi samo treba voda da utolim žeđ? Nadam se da vidite poveznicu. Neodvoji smo dio prirode. Čuvajući sebe čuvamo nju. Dok pazimo prirodu, pazimo na sebe.
Elma Smilelove